Jesen u ormaru

Jesen je stigla, čak i kalendarski. Dani su već poodavno kraći, jutra hladnija, a večeri mirišu na hladnoću. Baštu smo obrali, luk uvezali, grah prebrali, paprike upržili. Jedino još ima zelenog paradajza, nadamo se da će sazreti i završiti kao pire/kečap, prije prvog mraza. Zimnica smještena u špajzu i zamrzivač.
I moje se misli okreću jesenjoj garderobi. Već sam prevrnula više od pola ormara i ladica. Dječije i muževo. Ostalo je još da pregledam još ono malo moje garderobe, koja se količinski odavno smanjila, jer je već prošla dva - tri sezonska spremanja i (vrlo kritičnog) trijebljenja ;-).
Preraslu i nepotrebnu garderobu uputili smo kome treba. Ono što se može prenamjeniti oparali i oprali.

Muž veli da njemu ne treba ništa. Osim da mu uštopam i skratim jedno pet-šest pantalona (gomila lijevo).  Beba O dobio je novi set garderobe u većoj veličini, friško iz vakuum vreće. Jedino što fali su dvije pidžame iz jednog dijela, na rajfešlus (žuta gomila na stolici je veliki tatin duks, oparan za tu svrhu). U to su uletjele dvoje pantalonice koje sam šila ko-zna-kad, i kojima, naravno, fali guma u struku. Meni treba svašta, ali mislim da će još čekati. Još imam mnogo kila viška da bi se bavila ozbiljnom kupovinom/šivenjem. Zasad ću promijeniti rajfešlus na tamnoplavim samtericama i od dva plava džempera, koji postaše bezoblični u pranju, sašiti dvije pristojne vunene majice (patetična hrpica u sredini).
A velike-male djevojčice? One rastu ko iz vode. pa treba kupiti jesenje cipele, patike, nekoliko pari dokoljenica, sašiti dvije haljinice bez rukava i eventualno još jedne pantalone. Njena gomila zauzima cijelu desnu stolicu :-) Zatim, treba produžiti mnogo nogavica i pustiti dosta poruba na majicama. Od nogavica tajkinih pantalona sašiti cargo pants, dok se to još uvijek može izvesti. Sljedeće sezone, vjerovano više neće moći. Mama još mora prekriti neke fleke aplikacijama, a neke majice uljepšati jer su jednobojne i dosadne. "Stavi mi mama sliku ovdje", jer, jelte, ne može bez slike. Djevojčice. To, valjda, tako ide. Sa slikom. Nikako bez nje ;-)

E, da, još nešto se zbiva. Ponovo, nakon desetak godina, vozim auto. Jer smo ga, jelte, pazarili. Do sada nam nije trebalo, sad, sa dvoje djece, ipak treba. Pa ga treba i vozati. Uzela sam nekoliko časova sa instruktorom, malo vozala sa dobrim vozačima kao suvozačima. I, napokon, u nedjelju, provozala komplet familiju od kuće do jedne i druge bake, i nazad. I uparkirala pred zgradom iz prve (za promjenu ;-)).

Sređujete li vi svoje ormare? Šta radite sa viškovima odjeće koji pri tom poslu nastanu?
Ostajete zdravo i uživajte u toploj jeseni :-)