Thursday, 17 November 2011

Srce malo...

... jedva izduralo :-(

Stislo me/nas sa svih strana. Mnogo ružnih dešavanja, sve jedno drugom za vrat dišu.
Puno i previše.
Smatram sebe stabilnom, dobro ukotvljenom, racionalnom i sve tako redom... ali gomila ružnih vijesti od prekjuče se sasula na mene kao tona cigle. I moj je krvni pritisak odletio nebu pod oblake. Ne bi ga ni izmjerila da nisam imala neke čudne fenomene u vidu neugodnog "opominjanja" sa lijeve strane grudnog koša. Srećom, ta "spominjanja" su potpuno nevezana za bitan organ koji punom parom radi ispod njih :-) Veliko hvala mom dragom dobrom drugu koji me odmah pregledao, razuvjerio i smirio. I dao lijek, ofkors. Danas je mnogo lakše. Hvala Bogu na prijateljima i modernoj medicini :-)

Juče sam imala još jedan svijetli trenutak dana. Naime, jedna moja fotografija je zakačena na Pinterest! Kakvo krasno iznenađenje! I to ne bilo koja, nego jedna fotka Milicine prvorođendanske dekice. Evo da jednu od njih podijelim i sa vama ovdje. Dekica u svoj sili i sjaju, sa sve radosnom gospojicom na njoj. Preostale fotografije narečene dekice pogledajte u albumu. Sve što treba da uradite je da kliknete na sliku :-)

memory blanket and a proud owner

Kao i uvijek do sad, utjehu i smiraj tražim (i nalazim) u radu. Prvo sam oribala kuću, čisto da se ispraznim, pa se s poda može jesti, što bi rekla moja mama. Neće potrajati sa dvoje sitne djece, ali nema veze. Poslužilo je svrsi. Onda sam oprala planinu veša i sad smišljam kako da to sve osušim na vanjskoj temperaturi bliskoj tački mržnjenja ... A onda sam smislila da bi najpametnije bilo malo krojiti potpuno monotone stvari - kvadratiće.


I eto, skrojila se, u neznanju, povelika hrpa kvadratića. Za šta? Čuj za šta! Pa za još jedno prvorođendansko ćebence, eto za šta! :-)
Kako Milici, tako ću i bratu joj. Ne ide drugačije. Sad kad sam isjekla većinu (monotoni dio), ostaje da  natrpam milion ipo raznih aplikacija na kvadratiće (teži dio) i sastavim dekicu (najlakši dio). A i ujak treba da osmisli specijalno napisano ime, kao i Milici (čitaš li ujače!?! požuri se!), da i to mogu izvesti u sred srede. Pa da onda i bebu O uslikam kako, sav važan, sjedi na vlastitoj dekici :-)

Veliki pozdrav svima. Ostajte zdravo!

4 comments:

  1. Samo hrabro, vješta ženo!

    ReplyDelete
  2. :grligrli: Jedva čekam vidjeti prvorođendansku dekicu - kako vrijeme leti!!!

    ReplyDelete
  3. i ja sam imala viziju memory blanketa ... ali (sram me bilo) Loline stare stvarčice iskoristila sam za brisanje prašine!

    ReplyDelete
  4. sad vidim ovo.
    nadam se da je ono ružno prošlo, odneseno tvojom vješt(om) rukom. prekrivač i model, su me osvojiti odavna.

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...