Wednesday 19 June 2013

višnjevača


Višnje iz bašte. Prvi rod. 
Malene. 
Samo malo mesa oko fine okrugle košpe. 
Kao da na malenom, od roda savijenom drvetu, piše "nije bilo proljeća, ne zamjerite". 
Ali svejednako pruža svoje sitne kao krv crvene plodove. "Uzmi, uberi, ponesi..."
Sa sjetom sam ih i suzama u očima obrala, misleći na onog koji je posadio. I nije joj roda dočekao.
Mislila sam djeci da pravim sok. I odustala. 
Praviću višnjevaču. 
Onakvu kakvu je baka pravila. 
Višnje u mnogo šećera, da stoje dok se sav šećer ne rastopi. Mjesec, dva, ko mari.
Onda ću ih zaliti dedinom šljivovicom, nekim čudom preživjelom još iz devedesetih. 
I nekako, skroz arhetipski, pomalo paganski, misleći na pretke, nazdraviti. 
Bilo čemu. 

Uzdravlje!




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...