Oduvijek čuvam krpice od šivanja, "oštricke" kako ih zove moja mama. Za sad uspjevam da ih držim pod kontrolom, da u redovnim intervalima ili nešto napravim ili bacim ono što predugo čeka. Te što bacim bi mnogo radije poklonila nekome ko će znati šta sa njima da napravi. Ali kad to, kao ni dječija prerasla odjeća, nikome ne treba. Ili su možda svi previše "posh" da se uzimanje takvog, u neku ruku polovnog, poklona smatraju nečim ispod časti ... :-/
Elem, ovaj put ostaci su od pantalonica koje sam šila za šmizlu prošlog ljeta (da, da, znam, dugo su čekali...)
Evo pantalona koje su sad već značajno iznošene i, vjerovatno, kraće nego što bi čovjek očekivao ;-)
I evo šta je od ostataka nastalo:
Tašnica za šmizi, kad se pođe u šetnju i jastuče za gmizu, za pod malu guzu, kad se sjedi na stolici za velike.
Fotka je mutna jer je zora i nema dovoljno svjetla. Slikanje sa blicom je proizvelo užasne fotografije. Ova, iako mutna, vjerno prenosi stvarne boje.
Tašnica je mala, taman za male djevojčice, na najširem dijelu nekih 22x22cm. U stvari je umanjena verzija moje tašne koju mi je tata donio sa drugog kraja kugle zemaljske. Sve sam "skinula" i oblik, i poklopac i pleteni gajtan od četiri niti (na mojoj je od šest), i kopčanje sa čvorovima (uz obilne instrukcije na YouTube-.u). Jutros je, sva kuštrava od spavanja, "obukla" tašnu, i ne skida je, sva sretna.
Jastuče je cca 30x30x5cm, klasičan mattress pillow, ručno isprošivanih rubova (note to self - napravi konačno taj kožni naprstak!)
I onda nek' mi neko kaže da je glupo i nepotrebno čuvati krpice od šivenja!
Čuvate li vi ostatke od svojih projekata? Male klupčiće vunice/konca, krpice, trakice, komade šarenih papira, rasparene perlice i dugmiće...? Načinite li štogod od njih, bar povremeno?
Do sljedećeg čitanja, budite zdravi, veseli i kreativni :-)
