Ratatouille

image © Pixar Animation Studios, Walt Disney Pictures

Nope.
Nije riječ o simpatičnom mišu iz crtaća, mada on ovdje krasi ovo moje pisanije.
Riječ je, naravno, o jelu istog naziva.
Ratatui.
Smiješno zvuči. Kao dječija brzalica.

Čula sam ja nekad za to jelo. Davno. Kao, to ti je skrooooz onako - francusko jelo. Šta god to značilo. Nikad u životu nisam probala, a ni skuvala. Bilo je negdje na "probaj skuvati" listi da saznam šta je to i u kojoj je mjeri jestivo.
U međuvremenu se desilo da sam završila škole, zaposlila se, udala i stekla dvoje djece. Stoga, ta "to-do" lista više odavno ne važi. Njeni dijelovi plutaju negdje na rubu sjećanja i ponekad izrone na površinu.
Kao ratatui
I ja tako nedavno, poslije podne uz kafu "čitajući novine"*, naletjeh ponovo na ratatui. I sjetih se. Zaključih da sve skupa dobro zvuči "na papiru" i da je vrijeme da se proba. Pa sam, eto, probala i saznala. I izvještavam da ne samo da je jestivo, nego jako ukusno i izrazito praktično, zasitno i zgodno da se smrzne.
Aha! Sad već držim pažnju zaposlenih žena, supruga i majki :hihihi:

Jelo može biti posno, a i mrsno, tj.s mesom. U originalu je bez mesa, ali kako ja kuvam za mesoždere, onda je kod mene s mesom.
Kuva se u etapama, pa preporučujem upotrebu nekoliko tanjira/zdjelica, kao u kuvarskim šou programima, jer je tako mnogo zgodnije.

Potrebno je:
dva oveća patlidžana
2-3 crvena luka
3 crvene (može i druge boje) paprike babure, poveće, ili nekoliko manjih
3-4 tikvice (svijetle, tamne, kakve god)
4 velika paradajza
3-4 čena bijelog luka
ulje
so, biber
travke po izboru - list lovora, timjan, bosiok...
za mesoždere - pileća prsa (komada dva, onoliko koliko ima na piletu, jelte) i opciono pileća supa

Povrće, oprati, pa sjeckati, i svako smjestiti u svoju zdjelu/tanjir. Prvo patlidžan. Ko voli oguliti, oguli. Nasjeći na komadiće "za u kašiku" i pošteno osoliti. Prebaciti u đevđir/cjediljku da se cijedi. Zatim očistiti bijeli luk i crveni luk. Crveni luk isjeći dosta krupno. Papriku takođe. Tikvice na kockice, kao i patlidžan, ali nju sada ne treba soliti. Paradajz takođe možete oguliti, a možete to i da preskočite. Nasjeći na krupno. Prije toga povaditi sjemenke kome smetaju (vidi paradajz sos). Meso, ako je u igri, nasjeckati na kockice, osoliti, pobiberiti, ostaviti da sjedi u ćasi. Supu zagrijati, ako će se njome nalivati jelo.

U oveću tavu, a još bolje u oveću šerpu, staviti ulja (supenu kašiku). Na zagrijano istresti crveni luk. Posoliti. Pržiti dok ne požuti i počne pomalo da dobija karamel nijansu (~10min). Dodati paprike. Dinstati još dok paprika ne omekša. Istresti u drugi sud. Ako na dnu ostane "glazura" karamel boje, ne brinite, to tako treba. Stavite malo tople vode/supe, rastopite i saspite preko već izdinstanog povrća. Ovaj korak možete ponavljati nakon svake ture povrća, ako se "glazura" nakon dinstanja pojavi. "Glazura" je esencija dinstanog povrća i ne zaslužuje da se baci. A kako ima običaj da izgori, bolje je skinuti je nakon svakog dinstanja i sjediniti sa povrćem.
Ponovo kašika ulja u vrelu tavu, sasuti tikvice, posoliti, izdinstati dok ne porumene. Istresti preko luka i paprika. Iscijediti patlidžan, prodinstati na nešto više ulja (dvije kašike) dok ne omekša. Istresti preko ostalog povrća. Ako se pravi sa mesom, sad je vrijeme za brzinsko prženje mesa. Prženo sasuti u posudu sa povrćem. Opet malko ulja, zdrobiti bijeli luk u presi, propržiti par sekundi, pa dodati paradajz. Kad zakuva miješajući skinuti "glazuru" od prethodnog dinstanja sa dna posude. Paradajzu ne treba više od nekoliko minuta da omekša. Sjediniti sve u jednoj šerpi/loncu. Promiješati. Doliti tople vode/supe, ubaciti biljčice po ukusu, posoliti, pobiberiti. Dovesti do vrenja, pa smanjiti vatru da samo lagano krčka. Na nižoj temperaturi krčkati sat-sat ipo. Tu i tamo promiješati.  Probati. Izvaditi lovor, začiniti dodatno ako treba.
Klopati i tražiti repete.
Najbolje paše uz hrskav svjež ili istostiran hljeb i malo kiselog vrhnja. 
Šta preostane (a preostaće sigurno, jer je ovo baš povelika mjera) zamrznuti za neki drugi put.
Prijatno! :-)
___________________________
* "čitanje novina" = čitanje blogova u Google reader-u

Organic? Paaaa... ne znam baš...

Svako ko kupuje voće i povrće (a svi kupujemo) misli da je kupovina na pijaci najbolje rješenje.
I većinom su u pravu.
Jer je voće i povrće većinom barem pristojno svježe. I većinom lokalno i sezonsko.
I to je sasvim i skroz OK.
U potrazi za što boljom klopom za sebe i podmladak, nejčešće se u najboljoj namjeri zaputimo u krajnji ćošak pijace/tržnice, gdje su bake, deke i pokoja sredovječna teta, sa artiklima koji izgledaju potpuno lokalno i autentično - 'oće reć' nisu baš svi paradajzi jednakog promjera i oblika, nisu baš sve mrkve oprane i duge pola metra, a nađe se i pokoja špatna jabučica, čisto radi domaćeg dojma. I sve je u sezoni, jer ne prodaju kelj u julu, a ni jagode u januaru. I svi tvrde da im je to višak iz vlastite bašte.
I naravno, da nije špricano.
Nikad i ničim.
Aha.
Malo morgen. Da nisam porasla sa seoskih korijena, vjerovatno bi i ja 'ladno kupovala tu priču. Bukvalno. Jer sve što kupujete u toj situaciji i jeste samo to - priča.

Da bi jabuka uopšte bila jabuka, da liči na jabuku i da neko poželi da je kupi (i pojede), mora se špricati barem pet puta.  
MORA.
Komercijalni proizvođači špricaju i deset i više puta u toku sezone. Da ne špricaju jabuke ne bi preživjele do branja. Mislim, preživjele bi, ali ne bi bile kao sa reklame, sve lijepe, jednake i prosto neodoljive. A bez fungicidnog tretmana nakon branja ne bi nikako mogle da "dožive" do sljedećih jabuka, posebno ne takve lijepe i sočne, kakve ih kupimo u maju i junu.
Zašto, pita se s pravom prosječan potrošač. Zar se nisu jabuke i prije gajile i nije im trebalo baš toliko brige. Na žalost, sve jabuke koje imamo na izbor na tržnicama širom regije (ma i svijeta, ako ćemo pravo), su samo i isključivo razne na mnogo načina izukrštane kalemljene jabuke. Rijetko ko, da ne kažem baš niko, gaji autohtone sorte jabuka. Sorte koje kad posijete sjeme možete za izvjestan broj godina zaista očekivati da imate jabuku sa plodovima jednakim onom iz kojeg ste davno izvadili sjemenku. Probajte sa komercijalnom jabukom. Sjeme neće ni proklijati. Ako imate sreće da proklija, nikad sa te biljke nećete dobiti jabuku koja je jestiva. Ne morate probavati, probao moj deda nekad davno.

I nije toliko zlo što redovno "provale" pojedine prodavce da "domaći" bijeli luk, u stvari potiče iz Kine, a "domaći" paradajz iz Španije, i da je sve skupa kupljeno u najbližem supermarketu. I to na rasprodaji, kao roba niže klase, jer su nejednakog oblika i veličine i možebitno tu i tamo malko ugruvani.
Veće je zlo ako su voćke i povrćke zaista uzgojene negdje u predgrađu. Na teškim metalima i aromatičnim ugljovodonicima zagađenom tlu. U zraku punom izduvnih gasova i (pri)gradskog smoga. Zalivane obilno vještačkim đubrivima, pesticidima, herbicidima i fungicidima da uopšte mogu opstati tu gdje se nalaze. Zarad štednje i boljeg napredovanja, povremeno ih zaliju i otpadnim vodama iz domaćinstva ili životinjskih nastambi. I onda se bez laži i prevare mogu nazvati "domaćim iz bašte" jer jesu. Samo je preskočen onaj dio sa izostankom špricanja. Valjda se, kao neko nepisano pravilo, podrazumijeva da je sve što je domaće iz bašte - nešpricano. U tom slučaju, kupovina "plastičnog" španskog povrća u supermarketu zvuči superfajn. Tu bar imate nadu da se bar ponekad, makar zbog kašnjenja u isporuci, ispoštuje karenca.
Teta sa pijace ne zna ni šta je to.

Peškiri

Da, peškiri.
Prozaično, znam.
Čini mi se da ih jedemo, kojom brzinom se ta čuda ponovo nađu na pranju, pa odjedared nema ni jedan čist i suh. Po kupatilu ih ima na sto mjesta na raznim visinama i za razne namjene. Iznad kade komada dva. Iznad lavaboa takođe. Šmizlin na njenoj kukici i prikladnoj nadmorskoj visini. Za male friško oprane guzice peškir visi sa kuke na ormariću iznad veš mašine/presvlačilice plus još jedan za pod dupe na prematalici... Uz njih, tu i tamo nekoliko random peškira u raznim stadijumima suhoće i prljavoće u/na/oko korpe za veš....
Nije to bogzna šta. Svi imaju takve varijante u kupatilu. Čak i oni koji imaju "jedem s poda i ogledam se na pločicama" kupatilo. Pa što onda pišem sve ovo?
Zato jer mi je najmrža stvar u cijeloj priči čist peškir koji završi na podu, a sljedstveno tome i u korpi za veš, samo zato jer je - spao sa kukice. A dešava se. Počesto.
Pa sam na kraju balade objedinila dva zadatka. Popunjavanje broja peškira i osiguranje da dotični ne završe na podu zato što su spali sa kukice jer nemaju adekvatan sistem za kačenje.
Prvo, trebalo mi je peškira. Naravno da to ne podrazumijeva kupovinu nego temeljnu eksploraciju i eksploataciju tzv. "unutrašnjih rezervi".
Ili prostim jezikom rečeno - daj da vidim šta ima u ormaru. :-)

A u ormaru se našlo štošta. Pored "zlatnog rudnika" zvanog frotirne tetra pelene, koje bebac nije nikad koristio, našlo se tu nekoliko peškira koji su se podrapali na sredini (tamo gdje ih, jelte, treba zakačiti, a nema kukice) i dva GIGANTSKA peškira iz faze "kosa do dupeta". Tada su nam trebali toliki da se dotična griva nakon pranja može u nešto zamotati a da nigdje ne viri. Da sušenje fenom ne traje eonima, nego sasvim pristojnih i izdržljivih pola sata :-)))
Elem, njih sam tako ogromne, isjekla na tri dijela svaki, i dobila šest sasvim pristojnih peškira za ruke/lice. Čak sam bila fina i da ih obrubim (vlastoručno napravljenom) kosom trakom. Pelene su ionako već bila porubljene overlock secure stitch-om :ne popravljam ono što radi:
Onda sam pronašla adekvatan sistem za kačenje. Odličan, čak. Vezeni towel-holders, po tipu aplikacije sa obe strane. Super! E, al' nije super što su pravljeni za ram 5x7, a ja imam ram od tričavih 4x4 inča (10x10cm). Onda sam sjela i jedno popodne klikala, klikala, :zjev: klikala... obrađujući fajlove za gospođu mašinu. Okretala, smanjivala, smanjivala gustinu... bla, bla, bla... I na kraju zgotovila one koji su mi se dopali. Nakon toga sam se nekoliko dana neviđeno zabavljala praveći ovo:

Ugodno sa korisnim. Zabava za mene i podosta novih, sasvim upotrebljivih i potpuno funkcionalnih peškira. Što se mene tiče, win-win situacija. :-)
Ostajte mi zdravo :-*