Božićne želje

Mir Božiji, Hristos se rodi! 

Neka vam Bogomladenac podari zdravlja, sreće i milosti svoje. I dječijeg smijeha da kuća zvoni.

Mi smo proslavili juče. Uz tradicionalni ručak od koga se ploča stola ugiba, i koji se do duboke noći ne sklanja sa stola. Uz miris tamjana i toplu svjetlost voštanica. 

Volim Božić. 

Vele da je Vaskrs značajniji, veseliji, ljepši. Moram priznati, u mom malom (sebičnom) svijetu, nije. Božić mi je značajniji. Jer je Božić porodica. Radujem se svim malim i velikim običajima. Svemu onome što je organizovana religija morala prigrliti jer nije mogla da iskorijeni. I badnjaku, i česnici, i beskrajnom ručku, i ne izlasku nikud iz kuće, jer se na Božić ne ide u goste. I započinjanju i učenju novoga, jer se to na Božić radi. Volim ta mala, paganska sujevjerja, te sitne, kućne običaje, različite od kraja do kraja, koji se upliću u našu sumornu svakodnevicu, donoseći opori  miris mraza i zemlje iz drevnih šuma, odjek pucketanja nekih davnih vatri na kojima se još uvijek grijemo, a da to samo ponekad shvatimo. 

Ustala sam rano i prije sunca odvela Mici da bude polaznik svojoj baki. Da u kuću prvo ukorači dijete, da godina bude vesela i "od napretka". Vratismo se pustim ulicama u svitanje. Napravila ručak, okadila kuću. Ručali. Othuknuli poslije ručka, jer smo se, naravno, prejeli. Odmarala (za promjenu), zaključivši da je možda red da na ovaj Božić naučim kako se odmara. 

S obzirom da sam ove godine napravila odlično svinjsko pečenje, riješila sam da podijelim recept. Dakle, 

Svinjsko pečenje iz salamure

Ove godine sam odlučila da napravim meso iz pajca/salamure. Kako je jedini pajc koji ja znam onaj sa vinom, a u mene su djeca mala, taj način pripreme je otpao. Pretražila sam kuvare koje imam, bez rezultata. Pitala ko bi mogao znati, svi znaju za vino, kao i ja. Potom pitala druga-Gugla :-) I nakon nekoliko stranica rezultata, dobijem ovaj recept za pečenje iz salamure. U receptu su mjere za kilogram mesa, uz objašnjenje da meso u slanoj vodi treba da stoji tri nedelje. Meni je bilo dosta i da stoji od dana kupovine do Božića, dakle, četiri dana.

S obzirom da je komad svinjetine bio oko 2kg, ja sam navedene mjere poduplala - dakle više luka, više vode, više soli, više listova lovora. Meso je čučalo u zdjeli na balkonu, pritisnuto tanjirom i punom šerpom vode, na spoljnoj temperaturi koja nije bila ni nešto posebno niska. Malo sam se bojala hoće li "preživjeti", nesigurna u ovaj "recept iz davnina". Svaki dan sam ga okretala bar jednom. I svaki put bila iskreno začuđena da divno miriše na začine, bez ikakve naznake neprijatnog mirisa kvarenja. Na Božićno jutro sam meso saprala pod hladnom vodom, spustila u namašćenu tepsiju, namazala mašću gornju površinu i zbubala u rernu zagrijanu na 200°C. Peklo se oko dva sata, bez ikakvih intervencija tipa polivanja, pokrivanja ili okretanja, ispunivši kuću fantastičnom aromom pečene prasetine. Jedva smo dočekali da rasječemo i probamo. Malo je reći da je božanstveno! Sočno, mirisno, ružičasto na presjeku, mekano... ma savršeno! Jutros mogu da izvjestim da je odlično i hladno, iz frižidera. Za prilog sam napravila male knedle od krompirovog tijesta. Istog onog od kojeg se prave i knedle sa šljivama i valjušci. Recept ne umijem kazati, jer sam ga "naučila rukama", što je i jedini način da se takav recept savlada. Okvirno, pola kile kuvanog krompira, jedno jaje, malo soli i komadić maslaca, umućeno u tijesto sa manje od jedne šolje brašna. Taman dovoljno tvrdo da se ne lijepi previše, a dovoljno meko da knedle ne budu kao kamen. Kuvaju se u slanoj vodi dok ne isplivaju na površinu, a potom poprže na masti od pečenja.

Prijatno vam bilo.

P.S. Iz česnice sam izvukla sreću. Pare će, ako je vjerovati običaju, ove godine u kuću unositi mili muž ;-)