Mnogo bitni sporedni faktori

Stvari od kojih mnogo zavisi su, po mom mišljenju, sljedeće:

Adekvatan izvor svjetla – Jako je bitno da svjetla ima dovoljno za normalan rad. Svaka mašina ima lampu koja direktno osvjetljava stopicu i ono ispod nje, ali je taj izvor svjetla nedovoljan. Za svijetlog dana biće sasvim OK da sjedite u svijetloj prostoriji, gdje vam je prozor na lijevoj strani. Kad Sunce zađe poželjno je da iz istog smjera „tuče“ lampa sa barem 100W snage.
	Pegla – Kakva je šnajderica bez dobre pegle? Loša. Izaberite najbolju moguću peglu na paru (čitaj - Rowenta), koja je poteška i bez vode u njoj. Da može da upegla i teže stvari bez mnogo pritiskanja. Ja volim kad pegla ima stopu od nerđajućeg čelika, da se može jednostavno održavati. Uz peglu ide i daska za peglanje. Moja ima drvenu podlogu, sa metalnom nisam bila zadovoljna. Svakako nabavite navlaku za dasku. Zgodne su one što reflektuju dio topline, a još zgodnije kad mogu da se operu.
Za manje projekte ili kad vam pegla treba stalno, a za male poslove peglanja (quilting), možete upotrebiti malu peglu (npr. putnu) ili specijalno za te svrhe napravljenu mini peglu.
Jastuče za igle – Smatram da je potrebno. Mada, što se mene tiče, ako vam ne smeta da se svako malo bocnete, slobodno pribadače i igle držite u kutiji :-) Moje je ispunjeno pijeskom, pa ga s vremena na vrijeme, uspješno koristim kao teg, da mi ono što krojim ne utekne sa stola.
	Mini tool-kit – Uz svaku mašinu dolazi nešto alata. Barem jedan odvijač i malena četkica. Možete tome dodati još jedan odvijač (veći ili manji nego taj od mašine), pincetu ili dvije ( koji pean nije viška ;-) ), manja kliješta, četkicu (širu i duže drške, za efikasnije čišćenje mašine), šilo (da, šilo, za probiti rupu), i jedan jak magnet kojim ćete pronaći iglu koja je ispala na tepih. Ja imam magnet sa hard diska, koji je double duty – drži rotacioni nož i po potrebi traži igle po tepihu. Zelena stvarčica na slici je stylus – kojim "pišete" bez traga olovke. Korisna stvarčica za označiti nešto na brzinu ili uz pomoć kopir papira prenijeti neki dizajn na materijal.
Foto aparat – Da, bitan je. Kako biste se inače pohvalili sa onim što ste napravili ;-) Uz njega, ako je ikako moguće nabavite stativ. Ne mora biti fensi, ni veliki. Vrlo brzo ćete shvatiti koliko je koristan. Sljedeći put – manje bitne alatke bez kojih se može (ali je teže) :-)

„Sjedila sam za mašinom, šila sam...“

Njeno veličanstvo – šiveća mašina.  :duboki naklon:

Hobi ili tzv. kućne mašine su sve iste, a sve različite. Kad se prvi put nađete licem u lice sa jednom od njih izgledaju vam čudnjikavo:

 

Kada pročitate uputstvo za upotrebu (da, pročitajte ga, više puta), a posebno nakon što vam neko pokaže kako stvari šljakaju, slika počinje da se izoštrava. Nekako ovako:

Ja se neću zadržavati na dijelovima mašine, niti na komplikovanim objašnjenjima kako ona uopšte radi. Umjesto toga nekoliko natuknica za veselije i zadovoljnije šivenje, uz što manje posjeta preciznom mehaničaru.

• Držite uputstvo za upotrebu na dohvat ruke. Trebaće vam. Često. (i to nije nikakva sramota!)

•  Kad ne šijete držite je obavezno pokrivenu. Bilo da je pokrijete njenim poklopcem, zatvorite u kabinet, ili samo „obučete“ u staru jastučnicu, svejedno. To sprječava prašinu da uđe među pokretne dijelove i zezne vam ljubimicu iznutra.
• Kod pakovanja mašine, zarad lakšeg skladištenja uvijek smotane kablove i papučicu ućuškajte ispod glave same mašine. Tako ćete uvijek znati gdje je papučica i pripadajući kablovi (znam, zvuči glupo, ali poslušajte).
• Kablove motajte svaki put na neki drugi način. Repetitivno savijanje kabla na isti način lomi žice unutra.
• Uvijek imajte bar desetak špulica za donji konac. Jako je frustrirajuće kad nemate praznu, a treba vam.
• Upotrebljavajte iglu i konac koji odgovaraju onome što trenutno šijete i mijenjate igle redovno.
• Naučite upotrebljavati sve dodatne stopice koje su došle uz mašinu. One su tu sa razlogom.
• Svakih 3-6 mjeseci (ili prije, ako mašina počne čudno da zvuči) očistite je i nauljite na za to predviđenim mjestima (konsultujte priručnik!). Poslije procedure ostavite je da se ulje ocijedi barem preko noći. Prvo šivenje nakon uljenja mašine neka bude porubljivanje kuhinjske krpe ili nešto slične nebitnosti, jer će mašina sasvim sigurno malko nauljiti konac i platno.
• Ako mašina počne da brlja očistite je, nauljite, zamijenite iglu, ponovo provucite konce i probajte da li radi kako valja. Ako i dalje brlja, ne pokušavajte sami da je popravite. Ne dajte ni milom mužu, tati, svekru, rođaku... Osim ako su kvalifikovani precizni mehaničari. Od nekvalifikovanog pokušaja popravke nastaju još skuplji kvarovi. Nosite mašinu u servis ili zovite majstora da dođe.

Moje mašine su mnogim mojim čitaocima i drugarima već odavno poznate – stara mehanička Bagat Ruža i nova (trenutno pokvarena :šmrc:) Brother Inno-Vis 900 – kompjuterska kombinovana šiveća mašina/vezilica.

Overlock mašina

Poznatija kao „endlerica“ je posebna vrsta šiveće mašine koja koristi dvije igle i više konaca (2-5). Zgodna je ako mnogo šijete, jer olakšava i ubrzava sam proces šivenja, a finalni proizvod izgleda odlično i (manje-više) profesionalno napravljen. Svaka ima barem nekoliko šavova koji mogu da se koriste za obrađivanje (porubljivanje) materijala ili da se istovremeno dva komada tkanine spoje i porube istovremeno. Naročito je korisna ako mnogo šijete žersej, jer su njeni šavovi elastični. Ja imam Bernina 1150MDA i svakome bi je preporučila.

Sljedeći put o sporednim stvarima koje „život znače“ :-)

P.S. Sličice, ovaj put, pronašla na bespućima interneta, mnogo su mi bile simpatične, pa nisam odoljela :-)

 

„Igla u plastu sijena“

Kad igla ispadne na čupav tepih, plast sijena nekako zvuči opstimistično... Znači – igle. Ima ih raznih, naravno. Od vremena kada su izumljene u ledenom Sibiru prije tričavih 60 000 godina pojavljuju se u različitim oblicima i veličinama, u skladu sa njihovom namjenom. Za šivenje, vez, nizanje perlica. Ručne i mašinske. Duge, kratke. Male, velike. Ravne, krive. Velikih i malih ušica. Oštrog vrha, tupog vrha, zasječenog vrha. Pribadače, sigurnice (ziherice). Igle za pletenje i heklanje (o njima drugi put). Ma svakakvih ih ima. A ja ih sve mnogo volim, cijenim i poštujem. I jako često upotrebljavam :-) Prvo da ih ugrubo podijelimo na ručne, mašinske, pribadače i sigurnice.
	Dakle, ručne igle, oštrog i tupog vrha. Igle tupog vrha obično imaju i široke ušice, i najčešće se koriste za sastavljanje pletenine ili za vez (goblen, pokrstice). Mogu biti različitih dimenzija, pri čemu su one za vez obično kratke i tanke i dok su one za sastavljanje pletenih i heklanih odjevnih predmeta mnogo većih dimenzija. Sve ostale ručne igle imaju oštar vrh. U njih spadaju one obične kojima zašivate dugme na kaputu i one potpuno neobične kojima tapetar zašiva dugme na vašem kauču. Ove potonje su oštre, povelike i – polukružne. Dugačke, kao vlas tanke igle, mikroskopskih ušica ili posebnih „rascijepljenih“ ušica služe za nizanje perli ili vez sa perlama i šljokicama, jer su dovoljno tanke i dugačke da obave takav zadatak.
Dugačke ušice i jako oštar vrh imaju igle za vez. Neke igle imaju pozlaćene ušice ili vršak. Smatra se da tako bolje klize i da ih pozlata štiti od korozije. Lično smatram da je u pitanju marketinški trik :-). Igle za rad sa kožom su deblje, sa posebnim zasječenim vrhom i, često, dugačkim ušicama. Jako kratke igle, sitnih ušica poznate su kao „betweens“ ili „hand quilting needles“ i koriste se baš za tu namjenu – quilting, jer omogućavaju sitan štep. Dugačke oštre igle poznate pod nazivom „millinery“ korisne su pri ručnom, probnom sastavljanju odjeće (takozvano „fircanje“ ), a originalno su šeširdžijski alat. Još duže igle koriste se pri sastavljanju krpenih igračaka i u skladu s tim zovu se „doll making needles“ Mašinske igle se mogu podijeliti na igle za kućne i industrijske mašine. Industrijske su obično duže i čvršće i dio kojim se vežu za mašinu je obično okrugao, dok je kod igala za kućne mašine taj dio na presjeku (manje-više) polukružan.
Zadržaću se na standardnim iglama za šivenje tip 130/705 koje se koriste za većinu kućnih šivećih mašina. Dolaze u debljinama od 60 do 120 (niži broj-tanja igla). Ameri, kao i uvijek imaju svoju numeraciju – uporedna tablica. Najčešće ćete trebati univerzalne igle, ali nekad će trebati i posebna igla – za streč, žersej, mikrofiber, kožu, denim... U skladu s tim i njihova građa – igle za denim i kožu su čvršće, igle za žersej imaju zaobljen vrh, za mikrofiber su ekstra oštrog vrha, dok je on kod igala za kožu trouglast (vidi ovdje). Za mašinski vez se koriste posebne igle, često ojačane titanijumom. Dodatno, postoji čitav jedan svijet posebnih mašinskih igala, među njima su najpoznatije sljedeće: dvoiglovka/bliznakinja/twin needle, njoj slična triple needle, posebne igle za štep (topstitch) koje omogućavaju štepanje sa jako debelim koncem (mislite o ukrasnom šavu na farmericama).
Uvijek kupite najbolje igle koje možete platiti, jer od igle zavisi mnogo toga. Kad nađem uvijek kupim Schmetz, iako ih nema često, jer su skupe. U obzir dolaze i Groz-Beckert, Prym, Organ i Singer. Ostalo nikad. Ne, nisam snob. Samo sam praktična. Igla štiti mašinu. Dobra igla koja se redovno mijenja novom iako nema vidljivih oštećenja je korak u pravcu dugovječne mašine i zadovoljstva pri šivenju. Nekakvo pravilo kojeg se držim je nova igla za svaki projekt, ili ako radim duže, nova igla svakih 6-8h šivenja.
	Pribadače i pripadajuće jastuče za njih su nezaobilazan dio krojačke ikonografije, jednako koliko i makaze i špula sa koncem. Te male oštre glavičaste stvarčice drže stvari na okupu dok mašina (ili ruke) ne odrade šivenje. Njihova neophodnost dolazi do izražaja tek u momentu kada sastavljate nešto što se ne smije pričvrstiti pribadačama :-) I one dolaze u mnogo debljina i dužina, u zavisnosti od namjene. I sa različitom „frizurom“. Ja uvijek nabavljam iglice sa staklenom glavicom, jer se preko njih može bez straha preći peglom. I volim kad su tanke, da na tankim, nježnim materijalima ne ostave vidljive rupice. Dugačke upotrebljavam za provizorno pričvršćivanje quilt sendviča. Set malo debljih igala koristim za debele, teške materijale – denim, kanvas – jer imaju snage da ih probiju, a da se pritom ne saviju. Postoje i pribadače sa sitnom, metalnom glavicom, nekad jako uobičajene, sada ne više toliko. Ja ih ne volim iz dva razloga – a) ne vidim ih baš najbolje jer im glavica nije u boji i b) najčešće nisu načinjene od nerđajućeg čelika pa u doditu sa vodom – hrđaju.
Igle sigurnice, poznatije kao „ziherice“ ili „sapinjače“ su korisne stvarčice. Bilo da vam posluže da pridrže pantalone umjesto dugmeta koje je (sram ga bilo!) otpalo dok ste van kuće, da sa njom uvučete gumu na za to predviđeno mjesto, prevrnete špageti treger koji ste upravo sašili, da vam služi kao marker pri pletenju/heklanju ili da kao držač za „rasuti teret“ (dugmad, perle i slično), ova igla je super stvarčica. Predlažem da ih imate u većem broju u nekoliko dimenzija. Nikad ne znate kad će zatrebati ;-) Sljedeći put – mašina! :-)