nakon mnogo, mnogo vremena...

Nakon mnogo, mnogo vremena, odlučila sam da ipak napišem ponešto, na nagovor dragih prijatelja. Vele, stvaraš čuda, podijeli sa svijetom :-)
Od prethodnog javljanja je prošlo mnogo vremena. Ozren je od male bebe postao veliki, spretan i okretan gmizo, a Mica velika djevojčica koja uči slova i želi dugu kosu i kikice. Čarobnjak i ja smo ostali isti. Malo stariji, možda mrvicu lakši na vagu, i možda malo pametniji nego što smo bili.
I, čime se zanimam na porodiljskom odsustvu?
Kad imam vremena - svačim.:-)
U zadnjih nekoliko dana, nakon odluke da sve krpice koje čuvam moraju postati "nešto", pravim quilt prekrivače za djecu. Ne samo svoju djecu. Neku djecu. Možda će se nekome dopasti, pa će ih neko kupiti, možda će samo čekati u vakuum vreći da ih nekome poklonim. Ali bar neće biti bezoblična gomila krpica u mom šivaćem ormaru :-)
A evo kako beba O pomaže svojom mami:

Ovo je jedan, od nekoliko dječijih prekrivača - dekica za igru, koji su trenutno u na "stolici za projekte".
A ona, jadna, samo što se ne preturi, jer pored prekrivača u nastanku drži i desetak skrojenih platnenih pelena i metre prekrasnih lanenih materijala koji čekaju da postanu sling marame za neke druge bebe.
Vune i konci čekaju hladnije dane sa manje svjetlosti, a drugi "uradi sam" projekti inspiraciju i vrijeme u koje ću ih "ugurati".
Do sljedećeg pisanja, veliki pozdrav od nas :-)