Brzo skuvan paradajz sos

Evo još jedan receptić.
Onaj bez mjera i okvira, kakvi su me beskrajno nervirali kad sam započinjala svoje druženje sa varjačom i ostalim drugarima.
Strašno su mi smetali izrazi tipa „dodaj xy koliko treba“ (grama, moliću, GRAMA!),  „izvadi kad je pečeno“ (koliko je to MINUTA!?), „u prethodno zagrijanu rernu“ (na KOLIKO stepeni!?) i sve tako...
Kasnije, sam se naučila koliko je to stepeni u rerni potrebno za kolačiće, a koliko za pečenje krompira. Koliko to brašna ište tijesto za knedle, i kad su jela gotova. Pa tako i recepte pisati. Odokativne. Po ukusu, praktične i brze.

Takav je i ovaj. Bez mjera, ali brz i efikasan. I nadasve ukusan.
Ja paradajz ukuhavam do konzistencije sosa, iliti kao pekmez. Ko voli kečap, ne treba kuhati toliko, nego kraće da sos ostane tečniji.
Postoje dvije varijante kuhanja, u rerni ili na ploči šporeta. S obzirom da je u vrijeme kuhanja ovog paradajza rerna bila zauzeta pekmezom od šljiva, sos se kuhao na gornjem dijelu šporeta. Da, gornjem dijelu, na sve četiri ringle istovremeno :-)
Takođe postoji extra brza i brza podvarijanta. Ona sa odmah usitnjenim sastojcima i ona kod koje se drobljenje dešava u finalu. Sve će biti u tančine objašnjeno, i međusobno upoređeno, kako budemo napredovali od sastojaka do punih tegli.

Dakle, sastojci.
Paradajz, preferabilno domaći, u nekoj količini koju možete savladati odjedared.
Vrsta paradajza je nebitna, ja ovdje na hrpi imam barem dvije vrste velikog i dvije patuljastog (cherry) paradajza. Otprilike ga ima oko 5kg. Jedna ipo velika glavica celera sa lišćem, jedan debeli korijen peršuna. Tri glavice bijelog luka, 6 crvenog.
Ono žuto sa desne strane je žuti paradajz. On nije ušao u ovu bajku.Tu je jer je zadnji sa biljke, da ulovim sjeme. O tome neki drugi put.
Svo je povrće iz bašte moje mame, nešpricano.
Od pribora vam treba jedan manji nož, sjeckalica ili štapni mikser (može i blender), suđe/sud u kojem ćete kuhati, nešto sa čime ćete miješati i naravno, izvor topline – rerna ili ploča šporeta (električna, plinska ili šporet na drva, od volje).

Čišćenje paradajza na moj način

Prije sam redovno gulila paradajz. Ono, po receptu. Vrelom vodom ofuren, na vrhu unakrst zasječen paradajz. Mučno guljenje i vječito nezadovoljstvo ukupnim postupkom. Zašto? Jer se neki skuvaju tako ofureni, a nekima ni 90°C nije dovoljno da se mogu oguliti. Pa imam na kraju sos od većinom oguljenog paradajza. Bljeeee...
Nećem gulim više. Što? Pa ni fabrika ih ne guli. Fabrika ih a) samelje ili b) skuha ucijelo dok se potpuno ne raspadnu i propasira nejestive dijelove. Biram mljevenje na sitno uz prethodno povađene sjemenke.

Kako? Lako, ovako :-)

Paradajz se presječe na pola, poprijeko. I lijepo nad sudoperom – iscijedi. Sva (jako kisela) vodica koja se nalazi oko sjemenki, i većina sjemenki lijepo izađu van. Ako su baš zapele pa neće da izađu, pomognem im prstom ili saperem pod mlazom vode. I, evo, paradajz bez većine sjemenki. Nožem odsječem mjesto gdje je bila peteljka i ako ima šta što nije jestivo. Odložim u tepsiju/zdjelu/štagod. Cherry paradajze samo stisnem, i sav višak izađe van. Kad je sav paradajz očišćen, očistiti crveni luk, rasjeći na manje komade, kao i korijen peršuna. Korijen celera isjeći na pločice cca 1cm debljine, a kasnije i na manje komade, po potrebi. Lišće celera oprati. Ono takođe ide u smjesu.

E, sad. Kod varijante „zdrobi odmah pa kuvaj“ koju ovdje predstavljam, sve skupa se zdrobi u sjeckalici i tako sjedinjeno kuha. U „zdrobi samo paradajz“ varijanti drobi se samo paradajz, a drugi sastojci se kuhaju u većim komadima.
Takva je varijanta pogodnija za isprobavanje recepta, jer je momenat kada su pločice celera skuhane, indikator da je i sve ostalo skuhano. Bilo da se drobi sve odjednom ili samo paradajz, ako se kuha na ploči, potrebno je što da su sudovi/sud što širi. Kako koja tura završi sa drobljenjem, tako završava u jednom od sudova na kolima koja su uključena na maksimum. Ako se kuva u rerni, sve se istrese u jednu ili nekoliko tepsija i po uzoru na pekmez od šljiva, kuva se samo. Jedino je ovdje temperatura niža, negdje između 150 i 100°C. Na fotki desno poziraju sve tri moje šerpe i velika tava.

Dalje je vrlo jednostavno. Ukuvava se dok se ne zgusne i dobar dio vode nestane.
Nakon nekih sat ipo ukuvavanja, sve je stalo u jednu šerpu. Ako se celer kuva odvojeno, kad je kuvan, štapnim mikserom zdrobiti i njega i luk i lišće i eventualne druge dodatke, u jednoličnu smjesu. Dokuvati još ako je previše rijetko.

Kada je gustina zadovoljavajuća, prelazimo na ukus. Svi dodaci su individualni, i po volji. Bilo da se radi o dodavanju šećera, soli, sirćeta, bibera, suvih trava (origano, mažuran, bosiljak...), ljutih papričica, bijelog luka... Dodajte šta volite. Jedino pravilo je da dodajete po malo, dobro promiješate i probate prije dodavanja sljedeće ture začina. Ja sam ovaj put dodala malo soli i bijeli luk protisnut kroz onu malu pasirku/gnječilicu.





Vrelo nasula u tegle, zavrnula, okrenula, ušuškala. Ujutro otkrila. Svi poklopci zabravljeni kako valja i trebuje. Treća tura paradajza označena i spakovana u špajz. Lagano mi ponestaje tegli...

Pozdrav i prijatno