„Igla u plastu sijena“

Kad igla ispadne na čupav tepih, plast sijena nekako zvuči opstimistično... Znači – igle. Ima ih raznih, naravno. Od vremena kada su izumljene u ledenom Sibiru prije tričavih 60 000 godina pojavljuju se u različitim oblicima i veličinama, u skladu sa njihovom namjenom. Za šivenje, vez, nizanje perlica. Ručne i mašinske. Duge, kratke. Male, velike. Ravne, krive. Velikih i malih ušica. Oštrog vrha, tupog vrha, zasječenog vrha. Pribadače, sigurnice (ziherice). Igle za pletenje i heklanje (o njima drugi put). Ma svakakvih ih ima. A ja ih sve mnogo volim, cijenim i poštujem. I jako često upotrebljavam :-) Prvo da ih ugrubo podijelimo na ručne, mašinske, pribadače i sigurnice.
	Dakle, ručne igle, oštrog i tupog vrha. Igle tupog vrha obično imaju i široke ušice, i najčešće se koriste za sastavljanje pletenine ili za vez (goblen, pokrstice). Mogu biti različitih dimenzija, pri čemu su one za vez obično kratke i tanke i dok su one za sastavljanje pletenih i heklanih odjevnih predmeta mnogo većih dimenzija. Sve ostale ručne igle imaju oštar vrh. U njih spadaju one obične kojima zašivate dugme na kaputu i one potpuno neobične kojima tapetar zašiva dugme na vašem kauču. Ove potonje su oštre, povelike i – polukružne. Dugačke, kao vlas tanke igle, mikroskopskih ušica ili posebnih „rascijepljenih“ ušica služe za nizanje perli ili vez sa perlama i šljokicama, jer su dovoljno tanke i dugačke da obave takav zadatak.
Dugačke ušice i jako oštar vrh imaju igle za vez. Neke igle imaju pozlaćene ušice ili vršak. Smatra se da tako bolje klize i da ih pozlata štiti od korozije. Lično smatram da je u pitanju marketinški trik :-). Igle za rad sa kožom su deblje, sa posebnim zasječenim vrhom i, često, dugačkim ušicama. Jako kratke igle, sitnih ušica poznate su kao „betweens“ ili „hand quilting needles“ i koriste se baš za tu namjenu – quilting, jer omogućavaju sitan štep. Dugačke oštre igle poznate pod nazivom „millinery“ korisne su pri ručnom, probnom sastavljanju odjeće (takozvano „fircanje“ ), a originalno su šeširdžijski alat. Još duže igle koriste se pri sastavljanju krpenih igračaka i u skladu s tim zovu se „doll making needles“ Mašinske igle se mogu podijeliti na igle za kućne i industrijske mašine. Industrijske su obično duže i čvršće i dio kojim se vežu za mašinu je obično okrugao, dok je kod igala za kućne mašine taj dio na presjeku (manje-više) polukružan.
Zadržaću se na standardnim iglama za šivenje tip 130/705 koje se koriste za većinu kućnih šivećih mašina. Dolaze u debljinama od 60 do 120 (niži broj-tanja igla). Ameri, kao i uvijek imaju svoju numeraciju – uporedna tablica. Najčešće ćete trebati univerzalne igle, ali nekad će trebati i posebna igla – za streč, žersej, mikrofiber, kožu, denim... U skladu s tim i njihova građa – igle za denim i kožu su čvršće, igle za žersej imaju zaobljen vrh, za mikrofiber su ekstra oštrog vrha, dok je on kod igala za kožu trouglast (vidi ovdje). Za mašinski vez se koriste posebne igle, često ojačane titanijumom. Dodatno, postoji čitav jedan svijet posebnih mašinskih igala, među njima su najpoznatije sljedeće: dvoiglovka/bliznakinja/twin needle, njoj slična triple needle, posebne igle za štep (topstitch) koje omogućavaju štepanje sa jako debelim koncem (mislite o ukrasnom šavu na farmericama).
Uvijek kupite najbolje igle koje možete platiti, jer od igle zavisi mnogo toga. Kad nađem uvijek kupim Schmetz, iako ih nema često, jer su skupe. U obzir dolaze i Groz-Beckert, Prym, Organ i Singer. Ostalo nikad. Ne, nisam snob. Samo sam praktična. Igla štiti mašinu. Dobra igla koja se redovno mijenja novom iako nema vidljivih oštećenja je korak u pravcu dugovječne mašine i zadovoljstva pri šivenju. Nekakvo pravilo kojeg se držim je nova igla za svaki projekt, ili ako radim duže, nova igla svakih 6-8h šivenja.
	Pribadače i pripadajuće jastuče za njih su nezaobilazan dio krojačke ikonografije, jednako koliko i makaze i špula sa koncem. Te male oštre glavičaste stvarčice drže stvari na okupu dok mašina (ili ruke) ne odrade šivenje. Njihova neophodnost dolazi do izražaja tek u momentu kada sastavljate nešto što se ne smije pričvrstiti pribadačama :-) I one dolaze u mnogo debljina i dužina, u zavisnosti od namjene. I sa različitom „frizurom“. Ja uvijek nabavljam iglice sa staklenom glavicom, jer se preko njih može bez straha preći peglom. I volim kad su tanke, da na tankim, nježnim materijalima ne ostave vidljive rupice. Dugačke upotrebljavam za provizorno pričvršćivanje quilt sendviča. Set malo debljih igala koristim za debele, teške materijale – denim, kanvas – jer imaju snage da ih probiju, a da se pritom ne saviju. Postoje i pribadače sa sitnom, metalnom glavicom, nekad jako uobičajene, sada ne više toliko. Ja ih ne volim iz dva razloga – a) ne vidim ih baš najbolje jer im glavica nije u boji i b) najčešće nisu načinjene od nerđajućeg čelika pa u doditu sa vodom – hrđaju.
Igle sigurnice, poznatije kao „ziherice“ ili „sapinjače“ su korisne stvarčice. Bilo da vam posluže da pridrže pantalone umjesto dugmeta koje je (sram ga bilo!) otpalo dok ste van kuće, da sa njom uvučete gumu na za to predviđeno mjesto, prevrnete špageti treger koji ste upravo sašili, da vam služi kao marker pri pletenju/heklanju ili da kao držač za „rasuti teret“ (dugmad, perle i slično), ova igla je super stvarčica. Predlažem da ih imate u većem broju u nekoliko dimenzija. Nikad ne znate kad će zatrebati ;-) Sljedeći put – mašina! :-)

„... jednom sijeci“

Da bi se nešto zasjeklo treba vam oštrica. 
Jedna – u vidu skalpela ili rotacionog noža, ili „dva-u-jedan“ u vidu raznih vrsta makaza. 

Skalpel uvijek treba i predlažem da imate (bar) jedan pri ruci.

Odaberite čvrst, tapetarski skalpel, široke oštrice. Kupite uz njega i rezervne noževe i mirni ste duuuugo, dugo. Koristićete ga za sve što makaze ne mogu isjeći – karton, kožu, eko-kožu, plastiku.Na slici vidite još jedan, manji, kraći, skalpel, za sitne i precizne poslove rezanja.

Rotacioni nož, poznat pod nazivom „rotary cutter“ dolazi u više veličina i izvedbi, sa različitim vrstama zamjenskih noževa, sa ili bez elektro pogona. Da, postoje i takvi, za one koji puno koriste takvu vrstu alata, da ih ne zabole ruke :-)

Ja imam dva Olfa (veći i manji) i koristim ih samo za tkaninu. Pri korištenju svakog od njih neophodno je imati posebnu podlogu, tzv „self healing mat“, koja dolazi u više veličina, boja i oznaka na njoj (inči/centimetri). Nju ste već vidjeli na slici u prethodnom postu. Ko se želi baviti quiltingom, trebalo bi da ozbiljno razmotri investiranje u rotacioni nož i barem malu podlogu za rezanje. Quilting bez toga je mnogo stresan posao...

Makaze.

Barem troje.

Jedne SAMO za papir, druge SAMO za tkaninu, i jedne male za sitne poslove rezanja tkanine i konca. Nikad ne koristite iste makaze za papir i za tkaninu. Papir će ekspresno istupiti vaše voljene oštre i precizne makaze. Ja imam i više od tri. Osim običnih dugih makaza za papir (crna drška), dugih i kratkih makaza za krojenje koristim još neke. Dvoje za zakrivljenom oštricom za aplikacije (tupog i oštrog vrha) i još jedne „za sitne poslove“ jer jedne redovno zagubim dok radim (nisu stigle ni na sliku, nemam pojma gdje su). Sve skupa ih držim na dohvat ruke na magnetnom držaču za noževe zavrnutom u zid. 
Imam i posebnu „sjeckalicu“ za konac, ali je ne koristim, iako se mnogi kunu da je mnogo zgodna i korisna, ja sam nekako navikla da to učinim makazama. To izgleda ovako nekako.   
Postoje i makaze koje sječenjem proizvode određeni uzorak – valovite, nazubljene, cik-cak i druge vrste ivice. Više se koriste u projektima vezanim za papir (scrapbooking) nego pri krojenju. Kod krojenja neko koristi makaze sa cik-cak uzorkom. Mama ih ima, ali su meni uvijek bile previše teške i nezgrapne za upotrebu. Funkcija takvog rezanja je onemogućavanje osipanja ivice dok se šije i samim tim se često izbjegne obrađivanja iste te ivice mašinom.

Preostala je još jedna alatka za sjeckanje.  

Porilica, porilo, nož za porenje iliti „seam ripper“. Kako god da zovete ovu zgodnu alatku, morate imati barem jednu u upotrebi. I jednu u rezervi, ofkors. Jer se a) brzo istupi, b) lako polomi i c) još lakše zagubi. Spasilac mentalnog zdravlja pri produkciji pogrešnih šavova i prvi alat kojim počinjete projekat reciklaže ili prenamjene odjevnog predmeta. 

Sljedeći put – sastavljamo :-)

P.S. Fotka je kao i prethodna (i sve ostale fotke mog alata) u mom albumu. Dakle, klik, desni klik, "full size" :-)

„Triput mjeri...“

Ne znam nikoga ko nije čuo za onu narodnu „triput mjeri, jednom sijeci“.   
Primjenjiva je, kao i sve poslovice na mnogo šta. Posebno na poslove koji u sebe uključuju i potpuno bukvalno sječenje nečega. Bilo da sječete papir, tkaninu, konac ili nešto treće, potrebno vam je nešto sa čime ćete (triput) premjeriti i nešto sa čime ćete (jednom i tačno) odsjeći.

Postoje mnoge mjerne alatke, od kojih je najpoznatiji takozvani „metar“ ili „centimetar“. Iako navedeni nazivi označavaju mjerne jedinice SI sistema, kod nas se tako zove traka sa precizno označenim jedinicama dužine. Jednostavan domaći termin „traka za mjerenje“ je valjda previše rogobatan i niko ga ne koristi. Alatke za mjerenje se prave u vidu navedene trake od platna, folije ili tankog lima. Ili kao nesavitljivi alat poznat kao „linijar“. Može biti drveni, plastični ili metalni. Može imati ugao, pa se zove, jelte, „ugaonik“ ili imati više uglova, pa samim time dobiti geometrijski oblik i ime prema njemu (trokut, kvadrat, pravougaonik). Postoji i posebna grupa alata za mjerenje poznatih pod nazivom „quilter’s ruler“ u različitim oblicima i dimenzijama. Većinom od akrilatne plastike i skoro uvijek sa mrežom mjernih jedinica (inča ili centimetara) preko cjelokupne površine. Ako kanite praviti pačvork prekrivače barem jedan ovakav će vam biti neophodan. 
Za nacrtati običan krug (izuzev tanjira, okruglih poklopaca, čaša i sličnog sitnog inventara) jako dobro služi alatka specijalno napravljena za tu namjenu – šestar. Preporučujem svakako šestar što šireg ugla koji ima držač za pisaljku po izboru.

Kada tačno premjerite, potrebno će biti te mjere i označiti na onome što se siječe. Za to, naravno, upotrijebimo različite pisaljke. Od obične grafitne olovke (preporučljivo što mekše, B3 naviše), drvene bojice iz dječijeg asortimana (znam da ste kao i ja ukrali barem jednu), preko klasične krojačke krede u različitim bojama i oblicima, pa do posebnih markera za tekstil. Čiji trag vrlo ljubazno nestane nakon kratkog izlaganja vazduhu, tretmana vodom ili povišenom temperaturom. Za neke namjene vam je sasvim dovoljan i običan flomaster ili hemijska olovka, naročito ako se oznake nikada neće vidjeti (hemijska olovka/permanent marker na stražnjoj strani kože) ili će se sašiveno po završetku oprati (vodeni flomaster na dječijoj pidžami). Zgodno je imati olovku koja omogućava da nešto nacrtate na papiru, i kasnije peglom prenesete na materijal. Neka od ovih pomagala je potrebno s vremena na vrijeme naoštriti pa je zato dobro imati pri ruci šiljilo/oštrilo/kako vam drago ili običan kuhinjski nož. Zgodno je imati i gumicu, ako za crtanje koristite grafitnu olovku. 

E, sad crtanje. Bilo da crtate sami svoj kroj ili ga kopirate sa krojnog lista nekog žurnala to ćete uraditi na papiru. Nekada se to radilo uz pomoć indigo papira i zupčastog točkića kojim su se konture prenosile na novinski papir. Ja ne znam više nikoga ko to tako radi. Sada je uobičajeno da se kroj prenese na tanki providni papir. Nakon čega se na njemu označi i izmjeni sve što je neophodno prije samog krojenja. Pravac najbliža knjižara ili dragi mesar na ćošku, pa pazarite ili izmolite rolnu papira! S obzirom da je papir u prodaji isječen na neku veličinu (obično A1) za neke krojeve će vam trebati više površine nego što nudi jedan papir. Zato ćete ga produžiti uz pomoć ljepljive trake (poznatije kao „selotejp“) ili nekog drugog ljepila u tubi ili stiku. Ili ćete kao ja proštepati dva komada papira jer peglate krojeve prije upotrebe, pa vam ljepljiva traka pri tome smeta :-).

Sve moje alatke koje spadaju u ovu sekciju su na slici, slika je smještena u moj album. Kada tamo stignete, odaberite "view full size" da bolje pogledate šta sve tu ima. 

Sljedeći put – sjeckamo :-)

Bez alata nema zanata

source

U sklopu polugodišnjeg pregledanja i ponovnog slaganja ormara u svrhu inventure, provjere ispravnosti i upotrebljivosti mojih zaliha i alatki kao i sistematskog slaganja istih, rodila se ideja da sve to i zapišem. Možda nekome pomogne da nešto novo sazna. Ja znam da je meni bilo potrebno mnogo vremena da saznam šta je šta, šta čemu služi (i kako se zove!), kao  i da za mnoge zamorne poslove postoje sitne alatke koje mnogo olakšavaju život.

Stoga sam odlučila da započnem seriju postova o tome. Alatima i materijalima sa kojim radim skoro svakodnevno.Pokušaću da vas provedem kroz neophodne i manje neophodne potrepštine koje stanuju u mom velikom ormaru. Neke i na nekim drugim mjestima u stanu, jer ormar ima ograničenu zapreminu :-)

Do sada objavljeni postovi na ovu temu:

• „Triput mjeri...“
•  „... jednom sijeci“ 
•  „Igla u plastu sijena“
•  „Sjedila sam za mašinom, šila sam...“ 
• Mnogo bitni sporedni faktori 
• Bez nas se može, ali je teže 
• Konci 
• Zatvarači 
• Trak(avic)e 
• rastezalice

Quilting, patchwork and all that jazz

Sjećate li se sendviča?
E, pa oni su odavno završeni, ali nikad fotografisani.
Evo, konačno fotografija.
Dalji tekst, nakon klika, pročitajte ispod fotki.