„Triput mjeri...“

Ne znam nikoga ko nije čuo za onu narodnu „triput mjeri, jednom sijeci“.   
Primjenjiva je, kao i sve poslovice na mnogo šta. Posebno na poslove koji u sebe uključuju i potpuno bukvalno sječenje nečega. Bilo da sječete papir, tkaninu, konac ili nešto treće, potrebno vam je nešto sa čime ćete (triput) premjeriti i nešto sa čime ćete (jednom i tačno) odsjeći.

Postoje mnoge mjerne alatke, od kojih je najpoznatiji takozvani „metar“ ili „centimetar“. Iako navedeni nazivi označavaju mjerne jedinice SI sistema, kod nas se tako zove traka sa precizno označenim jedinicama dužine. Jednostavan domaći termin „traka za mjerenje“ je valjda previše rogobatan i niko ga ne koristi. Alatke za mjerenje se prave u vidu navedene trake od platna, folije ili tankog lima. Ili kao nesavitljivi alat poznat kao „linijar“. Može biti drveni, plastični ili metalni. Može imati ugao, pa se zove, jelte, „ugaonik“ ili imati više uglova, pa samim time dobiti geometrijski oblik i ime prema njemu (trokut, kvadrat, pravougaonik). Postoji i posebna grupa alata za mjerenje poznatih pod nazivom „quilter’s ruler“ u različitim oblicima i dimenzijama. Većinom od akrilatne plastike i skoro uvijek sa mrežom mjernih jedinica (inča ili centimetara) preko cjelokupne površine. Ako kanite praviti pačvork prekrivače barem jedan ovakav će vam biti neophodan. 
Za nacrtati običan krug (izuzev tanjira, okruglih poklopaca, čaša i sličnog sitnog inventara) jako dobro služi alatka specijalno napravljena za tu namjenu – šestar. Preporučujem svakako šestar što šireg ugla koji ima držač za pisaljku po izboru.

Kada tačno premjerite, potrebno će biti te mjere i označiti na onome što se siječe. Za to, naravno, upotrijebimo različite pisaljke. Od obične grafitne olovke (preporučljivo što mekše, B3 naviše), drvene bojice iz dječijeg asortimana (znam da ste kao i ja ukrali barem jednu), preko klasične krojačke krede u različitim bojama i oblicima, pa do posebnih markera za tekstil. Čiji trag vrlo ljubazno nestane nakon kratkog izlaganja vazduhu, tretmana vodom ili povišenom temperaturom. Za neke namjene vam je sasvim dovoljan i običan flomaster ili hemijska olovka, naročito ako se oznake nikada neće vidjeti (hemijska olovka/permanent marker na stražnjoj strani kože) ili će se sašiveno po završetku oprati (vodeni flomaster na dječijoj pidžami). Zgodno je imati olovku koja omogućava da nešto nacrtate na papiru, i kasnije peglom prenesete na materijal. Neka od ovih pomagala je potrebno s vremena na vrijeme naoštriti pa je zato dobro imati pri ruci šiljilo/oštrilo/kako vam drago ili običan kuhinjski nož. Zgodno je imati i gumicu, ako za crtanje koristite grafitnu olovku. 

E, sad crtanje. Bilo da crtate sami svoj kroj ili ga kopirate sa krojnog lista nekog žurnala to ćete uraditi na papiru. Nekada se to radilo uz pomoć indigo papira i zupčastog točkića kojim su se konture prenosile na novinski papir. Ja ne znam više nikoga ko to tako radi. Sada je uobičajeno da se kroj prenese na tanki providni papir. Nakon čega se na njemu označi i izmjeni sve što je neophodno prije samog krojenja. Pravac najbliža knjižara ili dragi mesar na ćošku, pa pazarite ili izmolite rolnu papira! S obzirom da je papir u prodaji isječen na neku veličinu (obično A1) za neke krojeve će vam trebati više površine nego što nudi jedan papir. Zato ćete ga produžiti uz pomoć ljepljive trake (poznatije kao „selotejp“) ili nekog drugog ljepila u tubi ili stiku. Ili ćete kao ja proštepati dva komada papira jer peglate krojeve prije upotrebe, pa vam ljepljiva traka pri tome smeta :-).

Sve moje alatke koje spadaju u ovu sekciju su na slici, slika je smještena u moj album. Kada tamo stignete, odaberite "view full size" da bolje pogledate šta sve tu ima. 

Sljedeći put – sjeckamo :-)