„... jednom sijeci“

Da bi se nešto zasjeklo treba vam oštrica. 
Jedna – u vidu skalpela ili rotacionog noža, ili „dva-u-jedan“ u vidu raznih vrsta makaza. 

Skalpel uvijek treba i predlažem da imate (bar) jedan pri ruci.

Odaberite čvrst, tapetarski skalpel, široke oštrice. Kupite uz njega i rezervne noževe i mirni ste duuuugo, dugo. Koristićete ga za sve što makaze ne mogu isjeći – karton, kožu, eko-kožu, plastiku.Na slici vidite još jedan, manji, kraći, skalpel, za sitne i precizne poslove rezanja.

Rotacioni nož, poznat pod nazivom „rotary cutter“ dolazi u više veličina i izvedbi, sa različitim vrstama zamjenskih noževa, sa ili bez elektro pogona. Da, postoje i takvi, za one koji puno koriste takvu vrstu alata, da ih ne zabole ruke :-)

Ja imam dva Olfa (veći i manji) i koristim ih samo za tkaninu. Pri korištenju svakog od njih neophodno je imati posebnu podlogu, tzv „self healing mat“, koja dolazi u više veličina, boja i oznaka na njoj (inči/centimetri). Nju ste već vidjeli na slici u prethodnom postu. Ko se želi baviti quiltingom, trebalo bi da ozbiljno razmotri investiranje u rotacioni nož i barem malu podlogu za rezanje. Quilting bez toga je mnogo stresan posao...

Makaze.

Barem troje.

Jedne SAMO za papir, druge SAMO za tkaninu, i jedne male za sitne poslove rezanja tkanine i konca. Nikad ne koristite iste makaze za papir i za tkaninu. Papir će ekspresno istupiti vaše voljene oštre i precizne makaze. Ja imam i više od tri. Osim običnih dugih makaza za papir (crna drška), dugih i kratkih makaza za krojenje koristim još neke. Dvoje za zakrivljenom oštricom za aplikacije (tupog i oštrog vrha) i još jedne „za sitne poslove“ jer jedne redovno zagubim dok radim (nisu stigle ni na sliku, nemam pojma gdje su). Sve skupa ih držim na dohvat ruke na magnetnom držaču za noževe zavrnutom u zid. 
Imam i posebnu „sjeckalicu“ za konac, ali je ne koristim, iako se mnogi kunu da je mnogo zgodna i korisna, ja sam nekako navikla da to učinim makazama. To izgleda ovako nekako.   
Postoje i makaze koje sječenjem proizvode određeni uzorak – valovite, nazubljene, cik-cak i druge vrste ivice. Više se koriste u projektima vezanim za papir (scrapbooking) nego pri krojenju. Kod krojenja neko koristi makaze sa cik-cak uzorkom. Mama ih ima, ali su meni uvijek bile previše teške i nezgrapne za upotrebu. Funkcija takvog rezanja je onemogućavanje osipanja ivice dok se šije i samim tim se često izbjegne obrađivanja iste te ivice mašinom.

Preostala je još jedna alatka za sjeckanje.  

Porilica, porilo, nož za porenje iliti „seam ripper“. Kako god da zovete ovu zgodnu alatku, morate imati barem jednu u upotrebi. I jednu u rezervi, ofkors. Jer se a) brzo istupi, b) lako polomi i c) još lakše zagubi. Spasilac mentalnog zdravlja pri produkciji pogrešnih šavova i prvi alat kojim počinjete projekat reciklaže ili prenamjene odjevnog predmeta. 

Sljedeći put – sastavljamo :-)

P.S. Fotka je kao i prethodna (i sve ostale fotke mog alata) u mom albumu. Dakle, klik, desni klik, "full size" :-)

„Triput mjeri...“

Ne znam nikoga ko nije čuo za onu narodnu „triput mjeri, jednom sijeci“.   
Primjenjiva je, kao i sve poslovice na mnogo šta. Posebno na poslove koji u sebe uključuju i potpuno bukvalno sječenje nečega. Bilo da sječete papir, tkaninu, konac ili nešto treće, potrebno vam je nešto sa čime ćete (triput) premjeriti i nešto sa čime ćete (jednom i tačno) odsjeći.

Postoje mnoge mjerne alatke, od kojih je najpoznatiji takozvani „metar“ ili „centimetar“. Iako navedeni nazivi označavaju mjerne jedinice SI sistema, kod nas se tako zove traka sa precizno označenim jedinicama dužine. Jednostavan domaći termin „traka za mjerenje“ je valjda previše rogobatan i niko ga ne koristi. Alatke za mjerenje se prave u vidu navedene trake od platna, folije ili tankog lima. Ili kao nesavitljivi alat poznat kao „linijar“. Može biti drveni, plastični ili metalni. Može imati ugao, pa se zove, jelte, „ugaonik“ ili imati više uglova, pa samim time dobiti geometrijski oblik i ime prema njemu (trokut, kvadrat, pravougaonik). Postoji i posebna grupa alata za mjerenje poznatih pod nazivom „quilter’s ruler“ u različitim oblicima i dimenzijama. Većinom od akrilatne plastike i skoro uvijek sa mrežom mjernih jedinica (inča ili centimetara) preko cjelokupne površine. Ako kanite praviti pačvork prekrivače barem jedan ovakav će vam biti neophodan. 
Za nacrtati običan krug (izuzev tanjira, okruglih poklopaca, čaša i sličnog sitnog inventara) jako dobro služi alatka specijalno napravljena za tu namjenu – šestar. Preporučujem svakako šestar što šireg ugla koji ima držač za pisaljku po izboru.

Kada tačno premjerite, potrebno će biti te mjere i označiti na onome što se siječe. Za to, naravno, upotrijebimo različite pisaljke. Od obične grafitne olovke (preporučljivo što mekše, B3 naviše), drvene bojice iz dječijeg asortimana (znam da ste kao i ja ukrali barem jednu), preko klasične krojačke krede u različitim bojama i oblicima, pa do posebnih markera za tekstil. Čiji trag vrlo ljubazno nestane nakon kratkog izlaganja vazduhu, tretmana vodom ili povišenom temperaturom. Za neke namjene vam je sasvim dovoljan i običan flomaster ili hemijska olovka, naročito ako se oznake nikada neće vidjeti (hemijska olovka/permanent marker na stražnjoj strani kože) ili će se sašiveno po završetku oprati (vodeni flomaster na dječijoj pidžami). Zgodno je imati olovku koja omogućava da nešto nacrtate na papiru, i kasnije peglom prenesete na materijal. Neka od ovih pomagala je potrebno s vremena na vrijeme naoštriti pa je zato dobro imati pri ruci šiljilo/oštrilo/kako vam drago ili običan kuhinjski nož. Zgodno je imati i gumicu, ako za crtanje koristite grafitnu olovku. 

E, sad crtanje. Bilo da crtate sami svoj kroj ili ga kopirate sa krojnog lista nekog žurnala to ćete uraditi na papiru. Nekada se to radilo uz pomoć indigo papira i zupčastog točkića kojim su se konture prenosile na novinski papir. Ja ne znam više nikoga ko to tako radi. Sada je uobičajeno da se kroj prenese na tanki providni papir. Nakon čega se na njemu označi i izmjeni sve što je neophodno prije samog krojenja. Pravac najbliža knjižara ili dragi mesar na ćošku, pa pazarite ili izmolite rolnu papira! S obzirom da je papir u prodaji isječen na neku veličinu (obično A1) za neke krojeve će vam trebati više površine nego što nudi jedan papir. Zato ćete ga produžiti uz pomoć ljepljive trake (poznatije kao „selotejp“) ili nekog drugog ljepila u tubi ili stiku. Ili ćete kao ja proštepati dva komada papira jer peglate krojeve prije upotrebe, pa vam ljepljiva traka pri tome smeta :-).

Sve moje alatke koje spadaju u ovu sekciju su na slici, slika je smještena u moj album. Kada tamo stignete, odaberite "view full size" da bolje pogledate šta sve tu ima. 

Sljedeći put – sjeckamo :-)

Bez alata nema zanata

source

U sklopu polugodišnjeg pregledanja i ponovnog slaganja ormara u svrhu inventure, provjere ispravnosti i upotrebljivosti mojih zaliha i alatki kao i sistematskog slaganja istih, rodila se ideja da sve to i zapišem. Možda nekome pomogne da nešto novo sazna. Ja znam da je meni bilo potrebno mnogo vremena da saznam šta je šta, šta čemu služi (i kako se zove!), kao  i da za mnoge zamorne poslove postoje sitne alatke koje mnogo olakšavaju život.

Stoga sam odlučila da započnem seriju postova o tome. Alatima i materijalima sa kojim radim skoro svakodnevno.Pokušaću da vas provedem kroz neophodne i manje neophodne potrepštine koje stanuju u mom velikom ormaru. Neke i na nekim drugim mjestima u stanu, jer ormar ima ograničenu zapreminu :-)

Do sada objavljeni postovi na ovu temu:

• „Triput mjeri...“
•  „... jednom sijeci“ 
•  „Igla u plastu sijena“
•  „Sjedila sam za mašinom, šila sam...“ 
• Mnogo bitni sporedni faktori 
• Bez nas se može, ali je teže 
• Konci 
• Zatvarači 
• Trak(avic)e 
• rastezalice

Quilting, patchwork and all that jazz

Sjećate li se sendviča?
E, pa oni su odavno završeni, ali nikad fotografisani.
Evo, konačno fotografija.
Dalji tekst, nakon klika, pročitajte ispod fotki.

'Aljinica boje plovak-roza

Da, baš tako, plovak roza.
Vrišteće fuksija pink.
Baš kako djevojčice ištu.
Završena taman za rođendan, da se može malko hvaliti u vrtiću.

Počela je dosta drugačije. Kao kupovna pletena haljinica koju je dobila na poklon. I kojom je isprva bila beskrajno oduševljena. Pink+haljina, šta tu ima da se ne voli!?
A onda je prestala da je nosi.
Što je ozbiljan presedan.
Na pitanje zašto, odgovara da je bocka po vratu. Da, naravno da bocka, vunena je. Ili bar dijelom vunena, kako će se kasnije ispostaviti (50/50 vuna/akril).
Pa šta ćemo sa njom? Hoćeš da mama od nje napravi nešto drugo?
"DA! Molim te!" uz veliki kez i treptanje okicama punim povjerenja da će to nešto biti Nešto.
Velikim slovom.

Uh.
'Ajmo redom. Prvo haljina. Benetonova, pola-pola vuna-akril, srećom, napravljena tako što je pletena u komadima, pa može da se iskoristi kao vunica - vidi sliku broj dva. Ne znam šta je zgodnije, da je bila iskrojena od pletenine, pa da sašijem haljinče koje ne dira vrat, ili ovako. Da isporim, pa napravim novo od nule. Al' eto ja izgleda volim da pravim od nule. Pažljivo rastavila na dijelove. Još pažljivije, da ne zakačim vunu, uklonila vez, perlice, džepić. Oporila i nagurala sve klupčiće u platnenu vrećicu.
Sad u potragu za mustrom!



Mustru/šemu sam našla pretražujući Ravelry. Tražila sam haljinicu koja se hekla izjedna, odozgo, da heklam sve dok ima konca i da ispadne što duža. Naravno da je šema japanska, koja bi druga mogla biti ;-) Volim njihove šeme. Pregledne su i precizne. S vremenom se čovjek uferči i u po koji znak, pa prepoznam šta je rukav, a šta broj kukice ;-) Elem, šema se za džabaka može naći ovdje, a direktan link na .pdf fajl ovdje. Heklala sam kukicom 2,75mm tokom desetak dana, predveče blenući u TV - serije, filmovi, dokumentarci, šta god. Svako malo kraj uva čujem glasić "A je li gotova moja haljinica?" Pa onda dam da proba i ogleda se na velikom ogledalu u hodniku. Iskoristila sam i zadnji komadić roza-žuto-narandžasto-pink papazjanije, čak i predivo kojim je bila sastavljena. Nije ostao ni končić. A slavljenica je na rođendan u vrtić obukla novu haljinu, sva srećna i zadovoljna :-)

Božićne želje

Mir Božiji, Hristos se rodi! 

Neka vam Bogomladenac podari zdravlja, sreće i milosti svoje. I dječijeg smijeha da kuća zvoni.

Mi smo proslavili juče. Uz tradicionalni ručak od koga se ploča stola ugiba, i koji se do duboke noći ne sklanja sa stola. Uz miris tamjana i toplu svjetlost voštanica. 

Volim Božić. 

Vele da je Vaskrs značajniji, veseliji, ljepši. Moram priznati, u mom malom (sebičnom) svijetu, nije. Božić mi je značajniji. Jer je Božić porodica. Radujem se svim malim i velikim običajima. Svemu onome što je organizovana religija morala prigrliti jer nije mogla da iskorijeni. I badnjaku, i česnici, i beskrajnom ručku, i ne izlasku nikud iz kuće, jer se na Božić ne ide u goste. I započinjanju i učenju novoga, jer se to na Božić radi. Volim ta mala, paganska sujevjerja, te sitne, kućne običaje, različite od kraja do kraja, koji se upliću u našu sumornu svakodnevicu, donoseći opori  miris mraza i zemlje iz drevnih šuma, odjek pucketanja nekih davnih vatri na kojima se još uvijek grijemo, a da to samo ponekad shvatimo. 

Ustala sam rano i prije sunca odvela Mici da bude polaznik svojoj baki. Da u kuću prvo ukorači dijete, da godina bude vesela i "od napretka". Vratismo se pustim ulicama u svitanje. Napravila ručak, okadila kuću. Ručali. Othuknuli poslije ručka, jer smo se, naravno, prejeli. Odmarala (za promjenu), zaključivši da je možda red da na ovaj Božić naučim kako se odmara. 

S obzirom da sam ove godine napravila odlično svinjsko pečenje, riješila sam da podijelim recept. Dakle, 

Svinjsko pečenje iz salamure

Ove godine sam odlučila da napravim meso iz pajca/salamure. Kako je jedini pajc koji ja znam onaj sa vinom, a u mene su djeca mala, taj način pripreme je otpao. Pretražila sam kuvare koje imam, bez rezultata. Pitala ko bi mogao znati, svi znaju za vino, kao i ja. Potom pitala druga-Gugla :-) I nakon nekoliko stranica rezultata, dobijem ovaj recept za pečenje iz salamure. U receptu su mjere za kilogram mesa, uz objašnjenje da meso u slanoj vodi treba da stoji tri nedelje. Meni je bilo dosta i da stoji od dana kupovine do Božića, dakle, četiri dana.

S obzirom da je komad svinjetine bio oko 2kg, ja sam navedene mjere poduplala - dakle više luka, više vode, više soli, više listova lovora. Meso je čučalo u zdjeli na balkonu, pritisnuto tanjirom i punom šerpom vode, na spoljnoj temperaturi koja nije bila ni nešto posebno niska. Malo sam se bojala hoće li "preživjeti", nesigurna u ovaj "recept iz davnina". Svaki dan sam ga okretala bar jednom. I svaki put bila iskreno začuđena da divno miriše na začine, bez ikakve naznake neprijatnog mirisa kvarenja. Na Božićno jutro sam meso saprala pod hladnom vodom, spustila u namašćenu tepsiju, namazala mašću gornju površinu i zbubala u rernu zagrijanu na 200°C. Peklo se oko dva sata, bez ikakvih intervencija tipa polivanja, pokrivanja ili okretanja, ispunivši kuću fantastičnom aromom pečene prasetine. Jedva smo dočekali da rasječemo i probamo. Malo je reći da je božanstveno! Sočno, mirisno, ružičasto na presjeku, mekano... ma savršeno! Jutros mogu da izvjestim da je odlično i hladno, iz frižidera. Za prilog sam napravila male knedle od krompirovog tijesta. Istog onog od kojeg se prave i knedle sa šljivama i valjušci. Recept ne umijem kazati, jer sam ga "naučila rukama", što je i jedini način da se takav recept savlada. Okvirno, pola kile kuvanog krompira, jedno jaje, malo soli i komadić maslaca, umućeno u tijesto sa manje od jedne šolje brašna. Taman dovoljno tvrdo da se ne lijepi previše, a dovoljno meko da knedle ne budu kao kamen. Kuvaju se u slanoj vodi dok ne isplivaju na površinu, a potom poprže na masti od pečenja.

Prijatno vam bilo.

P.S. Iz česnice sam izvukla sreću. Pare će, ako je vjerovati običaju, ove godine u kuću unositi mili muž ;-)

(poslije)novogodišnji

Svi su pisali prije Nove godine.
Ono, dobre želje za predstojeću godinu.
Zahvale za praćenje bloga, komentare i pisma, saradnju sa drugim blogerima.
Izražavali zadvoljstvo postignutim i doživljenim tokom godine koja ističe.
Fotkali retrospektivu, ili pravili presjek postova iz prošle godine.
Nabrajali odluke za sljedeću. Kako će učiniti ovo i ono, naučiti nešto novo, napraviti manju ili veću planinu onoga što već prave, riješiti se starih i usvojiti neke nove navike...
Ili su unaprijed odustajali od takvog spiska odluka, znajući od prije da ga nisu ispoštovali.

Ja nisam imala vremena. Ni volje. Ni želje.
Meni je prošla 2012. bila užasna. Odvratna, grozna i jedva preživljiva.
Kao i ona prije nje.
I ona prije nje.

Krajem decembra sam se djetinje ponadala da je pri kraju. Da sam se "izvukla". Da je konačno prošla, i da će, možda, ipak, ona koja počinje biti bolja.
A onda me šutnula nogom u trbuh. Onako kako umije samo umiruća zvijer. Čisto da saznam da ni nova, 2013. neće biti ništa bolja od prethodnih.
Preostaje mi samo da se molim svevidećem da mi podari snage. I da vama koji ovo čitate poželim da teret kao moj nikad ne ponesete.

Budite zdravi, srećni i veseli.